PODIJELI

Jedan od najpopularnijih bendova bivše Jugoslavije “Bijelo dugme” tokom svog postojanja publiku je osvojio sa velikim brojem hitova, pa i ne čudi što se mlađe generacije muzičara koje su rasle uz te pjesme sve češće odlučuju da ih na nastupima sviraju. No, članovi benda  “Bijelo dugme Real Tribute” su se usudili da idu korak dalje i sačine kompletan repertoar od numera Bijelog dugmeta i na taj način upoznaju mlađe generacije sa opusom ovog benda koji je harao od početka 70-tih godina prošlog vijeka, pa sve do 1988. godine kada je objavljen njihov posljednji album “Ćiribiribela”.

Bend “Bijelo dugme Real Tribute” postoji od 2009. godine i nastupali su na skoro svim najvećim festivalima i moto skupovima u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Mađarskoj, a u utorak 6. marta imaće koncert u pljevaljskom Dom vojske od 20 časova. Pjevač Saša Kočić i klavijaturista Damjan Deurić ponosni su na to što na ovaj način daju omaž jednom velikom jugoslovenskom bendu.

O tome kako su došli na ideju da se okupe oko ideje “Bijelo dugme Real tribute”, Saša Kočić za kaže:

“Pjesme Bijelog dugmeta ne pripadaju samo popularnoj kulturi, postoje albumi koji se u cjelosti mogu nazvati umjetničkom baštinom, a u svakom slučaju opus Dugmića je ostavio dubok trag u etnološkom nasljeđu Balkana. Kao što znamo Bijelo dugme je danas aktivno u jednoj formi koja je potpuno primjerena današnjem trenutku. Naša ideja je bila da pokušamo da rekonstruišemo originalni zvuk i da pokušamo da oživimo atmosferu vremena u kom su pjesme nastale”, kaže Kočić dodajući da je za njih sviranje pjesama Bijelog dugmeta veliki izazov, ali i velika odgovornost.

“Publika to osjeća i nama je ogromno zadovoljstvo da dijelimo tu nevjerovatnu energiju sa ljudima”, priznaje Kočić.

“Mnogi nas pitaju zašto smo riješili da sviramo baš pjesme Bijelog dugmeta, ali tu je sve potpuno jasno, uz te numere smo rasli, zaljubljivali se, patili, veselili se… Bijelo dugme je dio našeg identiteta, važan gradivni element naših ličnosti. Ako se napravi duboka analiza opusa Bijelog dugmeta izvućićemo suštinsku poruku – glavno je da smo živi i zdravi, glavno je da se volimo, glavno je da postoje pjesme koje su naše ma gdje mi u tom trenutku bili”, kaže Kočić.

Kada sastavljaju repertoar, ne oslanjaju se previše na set liste na koncertima pravog Bijelog dugmeta.

“Ono što je naš cilj i čemu uvijek težimo je da pokrijemo cio opus i da ne zapostavimo nijedan album. Dugmići su, mijenjajući se žanrovski, prilagođavali aranžmane određenim koncertima, dok se mi trudimo ipak da svaka pjesma zadrži zvučne karakteristike originalnog snimka”, objašnjava Damjan Deurić. On otkriva da repertoar zavisi od trajanja koncerta.

“Izbacujemo i ubacujemo pjesme sa spiska, ali generalno je ideja da, bez obzira na trajanje koncerta, prođemo kroz sve tri faze hronološki, počev od pjesama koje je pjevao Bebek, preko Tife do poslednja dva albuma sa Alenom”, pojašnjava Deurić.
Ipak, sagovornici priznaju da postoje pjesme bez kojih su koncerti Bijelog dugmeta nezamislivi.

“Postoji 20-tak numera bez kojih jednostavno nema koncerta. One bez kojih ja ne mogu zamisliti koncert je “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac”, “Ako ima Boga”, “Za Esmu”, “Lipe cvatu”,… Ma, teško je reći bez koje se ne može”, iskren je Kočić.
Deurić priznaje da najviše voli pjesme iz prve faze Bijelog dugmeta kada je pjevač bio Željko Bebek.

“Svaka od novijih pjesama takođe ima svoju posebnu energiju i boju. U srednjem dijelu koncerta imamo mali medli pjesama koje Saša izvodi sam uz akustičnu gitaru, i među njima je “Jer kad ostariš”, koja u takvom aranžmanu istovremeno zvuči i retro i svježe” tvrdi Deurić.

Iako skoro deset godina sviraju pjesme Bijelog dugmeta nijesu imali priliku da upoznaju članove ovog kultnog benda.

“Za sad nismo čuli reakcije članova originalne postave, ali nam je sama činjenica da sa nama nastupa Dragoljub Đuričić dobar znak da smo na dobrom putu. Njemu se svidjela naša energija, a takođe, pokojni bubnjar Bijelog Dugmeta Ipe Ivandić je bio Dragoljubov dobar prijatelj, pa sve nekako ima još dublji emotivni značaj”, zaključuje Deurić.

Vizuelni momenat je ne manje bitan od same svirke

Članovi Bijelo dugme real tribute se ne trude, poput nekih drugih kolega iz sličnih formacija da i garderobom i ponašanjem na sceni podsjećaju na Dugmiće.

“Svirka je važna. U stvari, svirka je od esencijalnog značaja, ali Bijelo dugme real tribute je isto tako i scenski projekat. Vizuelni momenat je ne manje bitan od same svirke. Izbjegavam konkretan odgovor i to činim s razlogom. Svako ko dođe na naš koncert će imati šta da čuje i šta da vidi, a ja sam duboko uvjeren da će u srcima svih ostati jedan neizbrisiv trag i sjećanje na ludu noć”, siguran je Kočić.

Izvor: Vijesti

Komentariši