PODIJELI

Stojka Tošić i sa osamadeset godina veze bez naočara.

Stojka Tošić, rođena Čolović, od ranog djetinjstva provedenog u Klismerinama, radila je sve seoske poslove, a i u rodu i u domu bila je poznata po svojim izuzetno lijepim ručnim radovima. I sada sa 80 godina vidi da veze bez naočara. Istina, kaže, prsti nisu hitri kao nekad, iskrivljeni su od teškog rada i reume. Te ruke su sijale, okopavale, trle konoplju, grebenale vunu, prele, tkale, muzle, sirile, prale, mijesile, šile, plele, vezle i podigle troje djece. Sa puno ljubavi koju utkiva u svaki bod, Stojka i danas voli da uradi neki lijep odjevni predmet za svoje najmilije. Zatekli smo je kako veze sinu košulju, iz glave, bez crtanja i bez šeme.

Vedrog duha, puna pozitivne energije i nasmijana, ona kaže da bi rado prenijela svoje znanje nekome mlađem, ali da zato treba i malo prirodnog dara. Njoj je sve to išlo „od ruke“, priča nam. Sve je znala da počne i prepočne, svaku šaru: i na muškom džemperu, i na ćilimu, prekrivaču, i vez na košuljama. Pokazala nam je radove koje je svojim rukama pravila još u očevoj kući, gdje je odrasla sa još četiri sestre i dva brata.

Neki Stojkini ručni radovi koje je izradila kao djevojka, prije više od šest decenija, kao što su đečerma, ženske košulje i tkanice mogli bi da budu lijepi muzejski eksponati.

Komentariši