PODIJELI

Ramazan je deveti mjesec u islamskom kalendaru. To je za vjernike sveti mjesec jer je u njemu počela objava Kur’ana. Odlika Ramazana je post. Za vrijeme Ramazana islamskim vjernicima je od zore do zalaska sunca zabranjeno konzumiranje bilo kakve hrane, pića (uključujući i vodu), te seksualni odnosi i pušenje cigara.

Pljevlja kao multietnička sredina odavno su postvali važne datume posebno one vjerske jer je to prilika da se podijeli radost sa komšijama, čestita, počasti hranom, pićem. Mjesec Ramazana je nadasve poseban po mnogo čemu…

Atmosfera u društvu je drugacija, običaji su razni, duh mjeseca se osjeća kroz grad…Post traje do zalaska sunca (otprilike oko 20:30h) zavisno od grada do grada i tada se na munarama (visoki toranj džamije) upale kandilji (mnogobrojen sijalice na munari). To je znak da je nastupio aksam, molitva nakon zalaska sunca i da se post prekida.

U mojoj mahali kao i većini mahala u gradu, nekoliko minuta prije nego se kandilji upale, ulica se načička djecom koja čekaju da munara postane svijetlucava. Mali stomačići krče, a minut je kao godina…

Traže se pozicije i uzvišenja kako bi se najbolje vidjeli i onda bi trčeći put kuće se orio glas mališana “kandiljiii…”

Sjećam se kada smo postili kao djeca a kao dijete ne možeš da izdržiš cijeli dan bez hrane i vode, pa su naše majke izmislile nesto se se zove “nasivanje”. Nasivanje bi otprilike značilo da postimo par sati pa kad “prigusti” a to bi bilo uglavnom posle podne ili vrijeme ručku, nešto jedemo i pijemo pa onda nastavljamo svoj “post”.

U odabranom mjesecu dobro je činiti dobra djela, lijepo govoriti i što više čitati svetu knjigu i družiti se sa njom. Obavezan je odlazak u džamiju i molitve.

Pljevlja su grad sa više džamija i u vrijeme Ramazana dobro su popunjene i to je znak da je baš ovaj mjesec po mnogo čemu poseban, drugačiji i svako od nas trazi oprost i pokajanje, a ujedno i srecu i berićet.

Ramazanska jela moraju da budu jaka, posebna i ukrašena. Trpeze su bogate a često se organizuju iftari u porodicama, restoranima … Onaj ko napravi iftar za postače kažu da je dobar sevap zaradio.
Hurma ili urma je plemenita voćka kojom se uglavnom prekida post i započinje večera.

Kad jedemo ovu voćku sjetimo se priča o Poslaniku i njegovom priprovjedanju baš o njima ili pirčama u kojima se hurma pominje.

Ipak pekare i miris pitaljki, somuna, lepinja kako ih već ko zove su priča za sebe…Uglavnom pred sam početak iftara, gužve ispred pljevljakih pekara su uobičajna slika Ramazana. Miris somuna koji su uvjek vrući se širi čarsijom…

Teško da može da se zamisli obrok bez pitaljki… U redovima čekaju svi…penzioneri, domaćice, učenici, poslovni ljudi, često su tu i pravoslavci jer vrućim pitaljkama koje se spremaju samo u mjesecu Ramazana, niko ne može odoljeti . Ukrašene su curekotom ili crnim kimom koje im daju poseban miris koji prosto mami ljude svih religija tako da na spečifican način povezuje ljude sa ovih prostora.

Specifično je to da su ulice grada dosta prazne u vrijeme iftara ali posle večernjeg obroka grad živi i odiše svim onim pozitivnim što čini ovaj mjesec posebnim, a miris pitaljki se osjeca do kasno u noć…

I dlan o dlan-proći će Ramazan. Proćiće post, teravije, somuni… I onda će ostati samo jedna želja – da poživimo još koju godinu, pa da opet doživimo taj mjesec dana duhovnog rahatluka.

Izvor: Fos media

Komentariši