PODIJELI

Imajući u vidu realizaciju velikih infrastrukturnih projekata u sektorima saobraćaja, energetike i turizma, potrebno je što prije donijeti odluku o mogućnostima pokretanja proizvodnje cementa u Pljevljima i valorizaciji kvalitetnih resursa kojim je, za tu namjenu, ovo područje bogato.

Ovo je ocijenjeno na sastanku u Privrednoj komori Crne Gore, u čijem radu su učestvovali predsjednik ove asocijacije Vlastimir Golubović i ministarka ekonomije Dragica Sekulić sa saradnicima, predstavnici Ministarstva održivog razvoja i turizma, Opštine Pljevlja, Elektroprivrede Crne Gore, Rudnika uglja, Željezničke infrastrukture , Građevinskog fakulteta i istaknuti privrednici.

Intezivnu izgradnju u našoj zemlji prati povećana potražnja cementa.

U Crnoj Gori trenutno ne postoji nijedna fabrika cementa, pa se sve potrebne količine uvoze, za šta se izdvajaju značajna finansijska sredstva. Izgradnjom cementare, Crna Gora može od uvoznika postati značajan izvoznik cementa koji je tražen na svjetskom tržištu.

Prema riječima predsjednika Privredne komore Golubovića, u prethodnoj godini Crna Gora je uvezla cementa za 41.149.891 eura, dok je u prvih devet mjeseci ove godine za tu namjenu utrošeno 39.043.241 eura.

On je kazao i da Strategija razvoja građevinarstva u Crnoj Gori do 2020. godine predviđa izgradnju kapaciteta za proizvodnju cementa uz puno poštovanje ekoloških standarda zaštite životne sredine i kvaliteta života, kao i novih kapaciteta za proizvodnju opeke, gipsa i aditiva.On je naglasio da već postoji interesovanje investitora za izgradnju fabrike kapaciteta 1,5 miliona tona cementa koji ne zahtijeva da se izgradi željeznička pruga od Bijelog Polja do Pljevalja.

Fabriku cementa trebalo bi graditi u Pljevljima, navodi se u inicijativi, jer je ta opština bogata laporcem, ugljem, elektrofilterskim pepelom, a i gipsom. Ovim bi se omogućila valorizacija laporca koji u eksploataciji uglja predstavlja jalovinu. Korišćenjem laporca za potrebe fabrike cementa smanjile bi se površine za spoljnja odlagališta za jalovinu te troškovi proizvodnje uglja. Korišćenjem elektrofilternog pepela iz TE Pljevlja razrješio bi se u značajnoj mjeri problem njegovog odlaganja. Postigla bi se optimalna valorizacija uglja veće toplotne vrjednosti. Kao osnovno energetsko gorivo koristio bi se ugalj iz Pijevaljskog bazena.

Izgradnjom fabrike cementa, a kasnije i drugih pogona za proizvodnju betonskih polufabrikata i gotovih proizvoda omogućila bi se veća uposlenost drumskih, željezničkih i lučkih kapaciteta. Otvaranjem fabrike cementa i preko povezanih poslova, omogućilo bi sezapošljavanje od 800 do 1000 radnika.

Tokom sastanka, pored ekonomskih benefita, ukazano je i na ekološke, jer bi cementara kao sirovinu koristila i nusproizvode Termoelektrane Pljevlja. Privrednici smatraju da je potrebno naći iskusnog i kvalitetnog investotora koji će, modernom tehnologijom, na najbolji način iskoristiti ovu sirovinu i biti u stanju da proda proizvedene količine cementa na regionalnom tržištu u uslovima jake konkurencije.

Oni ističu da je stara fabrika cementa u Pljevljima, koja je radila 12 godina, proizvodila kvalitetniji cement nego konkurencija u okruženju, odnosno Dalmaciji, Kosjeriću i Kostolcu. Čula su se podijeljena mišljenja da li je preduslov izgradnje i rada cementare realizacija projekta željezničke pruge između Bijelog Polja i Pljevalja. Ukazano je da bi prevoz cementa drumskim saobraćajnicama doveo do njihovog mogućeg brzog oštećenja, ali je sa druge strane ukazano i na primjer Kosjerića gdje se uopšte ne koristi željeznica za ovu namjenu.

Već godinama pljevljaci slušaju o priču o pokretanju cementare i otvaranju novih radnih mjesta. Da li će i ovoga puta ovo ostati samo slovo na papiru i priča za sastanke pljevljacima ostaje samo da čekaju i vide.

Komentariši