Pljevljacima ne trebaju sjednice vlade radi njenog jeftinog marketinga, već potpuna promjena odnosadržavne vlasti prema Pljevljima, što se ne može desiti bez pada vladajuće garniture. Ipak je potrebno, radi građana, raščlaniti konkretne aspekte ove posjete, od onoga što je bilo puko zamajavanje javnosti.
Кonkretno:
– Jedino što se konkretno desilo toga dana u Pljevljima je da je bio blokiran saobraćaj, da je policija bila raspoređena skoro na svakoj raskrsnici, kao da u posjetu dolazi Кim Džong Un, a ne Duško Marković. Dakle, izvođena jejeftina predstava za javnost.
– Nakon više od 13 godina od kada je Igor Golubović započeo rekonstrukciju Doma kulture, doživjeli smo da se u ovo zdanje prva uselila vlada Duška Markovića, a da još uvijek nisu useljene ustanove kulture, niti je za njih prostor adekvatno adaptiran.
– Potrošen je ne mali novac građana na ukupnu organizaciju posjete.
U magli je ostalo sve ostalo što se desilo i što je saopšteno, a svodi se na toliko puta data lažna obećanja. Idemo redom:
– Obećano je ulaganje u Pljevlja u iznosu od 100 miliona evra, kao što je prije deset godina obećano da će Vektra Jakić imati izvozni potencijal od 100 miliona evra, i kao što je prije 5 godina obećano da će drugi blok Termoelektrane zapošljavati na stotine novihradnika, pa od svega nema ništa;
– Obećana je ekološka rekonstrukcija prvog bloka Termoelektrane koja će se, vjerujemo, raditi samo na način da tajkunske firme i pojedinci bliski vlasti operu ili dobiju milione evra državnog novca, a zamajavaće se i Evropska unija i javnost kako se država navodno bavi ekologijom;
– Ponovo je obećana toplifikacija, koja je inače toliko puta obećana da je svima već jasno da ona nikada neće biti realizovana, dok god je ova vlast na sceni;
– Obećana je nova zgrada bolnice, a poznato je da je najveći problem i prioritetno pitanjenedostatak ljekara specijalista i nedostatak opreme usled dugogodišnje nakaradne politike vlasti u ovoj oblasti i obavljenih nabavki pod sumnjom na korupciju i malverzacije;
– Obećana je sanacija crnih ekoloških tačaka, inače obećavana više desetina puta i opet ništa;
– Obećana je i ekološka naknada za koju će se uskoro vidjeti da li će se, kada, kako i u kojoj mjeri uopšte naplaćivati, ili će ova tema biti najnovija predizbornaprevara građana, kao što je to bila prošla predizborna prevara oko Drugog bloka Termoelektrane ili pretprošla oko Vektre i drvoprerade;
– Obećana je bolja saobraćajna povezanost Pljevalja, a vidimo da je ovaj grad, iako sa najvećim resursima, voljom ove vlasti i dalje bez pruge, (pa onda i bez cementare), a udaljena je i čuvena trasa autoputa, čija prva dionica nikako da se izgradi.
Duško Marković misli da prosipanjem starih lažnih obećanja, uz poneko novo, koje je u međuvremenu smišljeno, može da navede Pljevljake da mu iskreno povjeruju. Naravno da ne može! Stoga, ohrabruje činjenica da sve veći broj onih koji su do sada podržavali ovaj režim i koji su od njega imali trenutnu ličnu korist, shvataju da se ovako dalje ne može i da se moraju desiti političke promjene, kako bi Pljevlja i Crna Gora ekonomski oživjela i kako bi se stvarno rješavali problemi građana.
Vladislav Bojović, predsjednik OO Demokratske narodne partije Pljevlja i funkcioner Demokratskog fronta
