Prosječna neto plata u Crnoj Gori krajem 2025. iznosila je 1.018 eura, pokazuju posljednji podaci Uprave za statistiku.
Tokom gotovo cijele godine kretala se oko tog nivoa, uz blaga mjesečna odstupanja. Sama cifra, međutim, govori malo ako se ne stavi u odnos sa troškovima života i realnom kupovnom moći.
Prema zvaničnim podacima Monstata prosječna potrošačka inflacija u 2025. godini iznosila je oko 4 odsto, pri čemu su hrana, energija i stanovanje bile kategorije koje su najviše doprinosile rastu cijena. Upravo te tri stavke čine osnovu mjesečne potrošnje većine domaćinstava, zbog čega njihov rast ima veći efekat na životni standard nego rast plate na papiru.
Statistika pokazuje da su realne zarade tokom 2025. rasle znatno sporije od nominalnih, a u pojedinim mjesecima su stagnirale. To znači da je dio povećanja zarade bio neutralisan rastom cijena, posebno u segmentima koji se ne mogu izbjeći ili smanjiti bez ozbiljnog pada kvaliteta života.
Struktura potrošnje domaćinstava dodatno objašnjava taj osjećaj pritiska. Prema podacima iz Ankete o potrošnji domaćinstava, više od 40 odsto ukupnih mjesečnih izdataka prosječnog domaćinstva u Crnoj Gori odlazi na hranu i stanovanje. Kada se tome dodaju energija, prevoz i osnovne usluge, jasno je da najveći dio plate odlazi na troškove koji nijesu stvar izbora, već nužnosti.
Istovremeno, prosječna plata je statistički prosjek koji ne oslikava realnost većine zaposlenih. Monstat bilježi da je medijalna zarada osjetno niža od prosječne, što znači da više od polovine zaposlenih prima manje od 1.018 eura. Prosjek podižu iznadprosječne zarade u javnom sektoru i pojedinim djelatnostima, dok veliki dio zaposlenih ostaje ispod te linije.
Podaci o razlikama po sektorima potvrđuju taj raskorak. Zarade u javnom sektoru su, u prosjeku, za 15 do 20 odsto više nego u privatnom, što dodatno utiče na percepciju prosječne plate kao nečega što mnogi ne prepoznaju u sopstvenim primanjima. Za one koji zarađuju ispod prosjeka, rast cijena se osjeti brže i snažnije nego bilo kakvo nominalno povećanje.
Zbog toga se vrijednost plate ne mjeri samo njenim iznosom, već odnosom između zarade i osnovnih životnih troškova. Kada se uzme u obzir rast cijena, struktura potrošnje i činjenica da većina zaposlenih prima manje od prosjeka, postaje jasnije zašto plata od nešto više od hiljadu eura ne proizvodi osjećaj sigurnosti koji bi sama cifra sugerisala.
Plata u Crnoj Gori krajem 2025. izgleda stabilno u statistici, ali njena realna vrijednost zavisi od troškova koje zaposleni ne može da izbjegne. Upravo u tom raskoraku između broja na papiru i onoga što ostaje nakon obaveznih izdataka nalazi se odgovor na pitanje zašto se zvanični podaci o platama često ne poklapaju sa stvarnim osjećajem životnog standarda.
Izvor: dan.co.me
