Centar za građansko obrazovanje (CGO) saopštio je da nezavisnost pravosuđa predstavlja temelj vladavine prava i najvažniji garant prava građana na pravično suđenje.
“Međutim, da bi se ta nezavisnost očuvala u praksi, a ne samo deklarativno, izvršna i zakonodavna vlast imaju obavezu da sudijama i tužiocima obezbijede adekvatne uslove za rad, što sada nije slučaj”, navodi se u saopštenju koje potpisuje koordinator programa Ljudska prava Ivan Vukčević.
Kako je naveo, odluke koje se donose u pravosuđu direktno utiču na ljudske sudbine i nose izuzetno visok stepen profesionalne i lične odgovornosti, zbog čega je neprihvatljivo da se pravosudne funkcije obavljaju u uslovima koji ugrožavaju dostojanstvo i sigurnost nosilaca tih funkcija.
“Adekvatni uslovi rada sudija i tužilaca nijesu samo unutrašnje pitanje, već i jedan od ključnih preduslova u procesu evropskih integracija. Ispunjavanje završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 ne odnosi se isključivo na pravosuđe, već i na odgovornost izvršne i zakonodavne vlasti da obezbijede sistemsku i održivu podršku”, dodaje Vukčević.
Nažalost, ističe, u Crnoj Gori brojni pokazatelji ukazuju da su uslovi za rad sudija i tužilaca nezadovoljući.
“Obećanja o izgradnji Palate pravde, koja traju oko deset godina, nijesu rezultirala ni početkom radova, a rokovi ostaju potpuno neizvjesni. Slično je i sa preseljenjem Specijalnog državnog tužilaštva, koje se godinama najavljuje, ali se i dalje ne realizuje. Građani koji su makar jednom prisustvovali sudskim postupcima svjedoci su nedostatnih prostornih kapaciteta, u kojima često jedva ima mjesta i za stranke u postupku, a gotovo nikakvog za zainteresovanu javnost”, kaže Vukčević.
Prema njegovim riječima, u vrijeme ubrzane digitalne transformacije dodatno zabrinjava i niska tehnička opremljenost sudova i tužilaštava. Pravosudne institucije se i dalje suočavaju sa osnovnim pitanjima, poput nabavke laptopova i štampača, umjesto savremenih softverskih rješenja koja bi unaprijedila efikasnost rada.
“Iako su prostorni i tehnički uslovi važna tema, jedan od ključnih problema ostaju zarade u pravosudnom sistemu Crne Gore. Plate sudija i tužilaca su niske i neodgovaraju složenosti i obimu posla koji obavljaju. Na primjer, plata većine sudija u Osnovnom sudu u Podgorici iznosi oko 1.300 eura, što je neprihvatljivo imajući u vidu broj predmeta, pritiske i odgovornost koje nose. Privremeno rješenje uvedeno kroz dodatak na funkciju od 30 odsto, na osnovu izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama i Zakona o državnom tužilaštvu, bilo je predviđeno do 1. januara 2026. godine, i ne može se smatrati održivim rješenjem”, navodi Vukčević.
Kaže i da se poseban zakon kojim bi se trajno uredila radna prava sudija i tužilaca godinama najavljuje bez rezultata, iako je njegovo donošenje predviđeno i strateškim dokumentima.
“Uprkos tome, rad na Zakonu je značajno usporen, što ukazuje na nedostatak političke volje. Ovakav pristup je u direktnoj suprotnosti sa mišljenjima Venecijanske komisije iz 2022. i 2024. godine, kao i sa nalazima Evropske komisije, koja jasno ukazuje da Crna Gora mora imati poseban zakon kojim se uređuje status i zarade sudija i tužilaca, imajući u vidu posebnost njihove funkcije i potrebu zaštite nezavisnosti pravosuđa, umjesto da se uređuje Zakonom o zaradama zapošljenih u javnom sektoru”, dodaje Vukčević.
Vukčević ukazuje da je slična situacija i sa savjetnicima u sudstvu i državnom tužilaštvu, čije su plate do kraja prošle godine iznosile oko 850 eura (ne računajući one savjetnike koji imaju specijalni dodatak).
“Iako je krajem 2025. godine došlo do privremenog povećanja kroz varijabilni dio zarade koji je predviđen sporazumom Ministarstva pravde i sindikata (11 odsto povećanje za savjetnike), jedino trajno rješenje predstavlja usvajanje Zakona o sudskoj administraciji, koji se i dalje odlaže. Pripravnici u sudovima i tužilaštvima dodatno su diskriminisani, jer njihove plate iznose oko 650 eura, iako je zakonski minimum, po Zakonu o radu, za njihov nivo obrazovanja 800 eura. Ova praksa već je rezultirala sudskim postupcima i prvostepenom presudom u korist pripravnika, a ukoliko bude donešena i pravosnažna presuda, to može izazvati dodatne troškove za državni budžet, jer će, osim zarada, biti neophodno da se plate zatezne kamate i troškovi postupka”, kaže Vukčević.
To, poručuje, pokazuje ozbiljan stepen neodgovornosti institucija prema mladim pravnicima na samom početku karijera.
“Odnos države prema pravosuđu jasno se vidi i kroz budžetska izdvajanja – dok je budžet Skupštine Crne Gore u periodu 2021–2025. povećan za 64 odsto, budžet za cjelokupno pravosuđe porastao je za svega 36 odsto. Uz to, dodatni problem predstavljaju politički pritisci na sudije i tužioce, kao i nepoštovanje sudskih odluka u pojedinim slučajevima, što dodatno urušava povjerenje u sistem. Sve ovo direktno utiče na smanjenje interesovanja mladih pravnika za karijeru u pravosuđu. Ako se ovakav odnos nastavi, opravdano se postavlja pitanje da li vlasti zaista žele nezavisno i snažno sudstvo ili sistem u kojem se pritiskom i ucjenama sabotira rad sudija i tužilaca”, ocjenjuje Vukčević.
Naglašava da nezavisnost sudija i tužilaca nije njihova privilegija, već osnovni uslov za zaštitu prava građana i funkcionisanje pravne države.
“Kritika rada pravosuđa je legitimna i neophodna, ali bez obezbjeđivanja dostojanstvenih uslova rada nema ni kvalitetnih rezultata. Zato je neophodno da donosioci odluka preuzmu odgovornost i obezbijede trajna i sistemska rješenja koja će ojačati nezavisnost pravosuđa i vladavinu prava u Crnoj Gori”, zaključio je Vukčević.
