Dvadeset godina je prošlo od počinjenog ZLOČINA koji vi smatrate nesrećom, ZLOČINA koji vi prećutkujete, prikrivate i gurate u zaborav, na sramotan način izbjegavate odgovornost i svoju ulogu u njemu preko državnih institucija sve tri grane vlasti, stitite odgovorne „nalogodavce“, direktne, indirektne krivce i ubice.
Velika i bitna razlika je između nas i vas je u poimanju događaja, stvarnosti, istine ali i pravde za ono što se dogodilo na Bioču 23 januara 2006 godine gdje je poginulo 47 a povrijeđeno preko 200 putnika, nažalost 47 nije konačna brojka poginulih jer ZLOČIN i dalje traje, odnosi zrtve kroz teške posledice velikog Biočkog zla.
ZLOČIN na Bioču je najavljen 2002 godine i to baš preko onih koji su ga i napravili. Upozorenja, preporuke i savjeti u vezi nepodobnosti elektromotornih vozova i velikom nagibu terena između Kolašina i Podgorice koji su upućeni Vladi CG, Ministarstvu saobraćaja ali i menadžmentu zeljeznice nisu se usvojila niti smatrali za ozbiljnim čime su isti direktno uticali na ono što je najavljivano kao mogućnost velike ugroženosti bezbijednosti zeljezničkog saobraćaja, odnosno posledicu nesavjesnog i nemarnog odnosa prema službenom položaju, radnim obavezama i pravilima službe . Svi oni su svoju neodgovornost dodatno i ponovo pokazali dvije godine prije Bioča kada su donijeli odluku da sa elektromotornih vozova skinu zbog „rentabilnosti“ po 6 BCR-ova (kočionih sistema) čime su direktno i dodatno uticali na ionako veliki rizik po bezbijednost saobraćaja i sigurnost putnika u elelktromotornim vozovima.
Kao što smo naveli, Vlada, ministarstvo saobraćaja i zeljeznica CG su imali 4 godine vremena da reaguju, prihvate, upozorenja, preporuke i savjete koje su ignorisali, da podignu stepen odgovornosti, da poprave bezbijednost i ispravnost vozova i pruge, samim tim da otklone mogućnost da se izbjegne ono na šta su ukazivala upozorenja, preporuke i savjeti a desiće se Zločin kao produkt, nesavjesnog rada, kršenja pravila službe, zloupotreba službenog položaja, neodgovornosti, korupcije i krađe što za sve navedeno odgovornost snose baš oni koje pominjemo.
U nizu ozbiljnih opomena koje su mogle spriječiti Bioče, novo upozorenje ali i nepobitna činjenica koja je morala zaustaviti ZLOČIN je oštećenje šine i to baš u tunelu gdje je el.motorni voz iskočio. U decembru 2005 (mjesec dana prije Zločina) mjerna kola zeljeznice CG su konstatovala prekomjereno oštećenje šine što po pravilu službe zeljeznice CG donosi momentalni prekid putničkog ali i teretnog saobraćaja do promjene ili opravke šine ali šta je to, do samo jedno više nego ozbiljno upozorenje koje ONIMA u zeljeznici NIJE NIŠTA ZNAČILO čime su mnogi po ko zna koji put opet zloupotrijebili sluzbeni položaj i prekršili pravilo službe o bezbijednosti i sigurnosti zelježničkog saobraćaja i bezbijednosti putnika. Ogromni propusti su se desili na dan ZLOČINA kada je voz neispravan izašao iz depoa i pušten u saobraćaj, kada je mašinovođa napustio voz posle dolaska iz Bara u Podgoricu zbog neispravnosti, zatim kada su svi otpravnici i pregledači kola pustili iz glavnih stanica neispravni voz u saobračaj, zatim onaj propust kada je u stanicu Lutovo Drobnjaku naređeno da dovuče voz do Podgorice iako je on po dolasku u stanicu Lutovo rekao kraj je vožnje, voz je neispravan, iz tog razloga iz stanice Pg je krenula rezervna garnitura da preuzme putnike, mozda je Zlocin mogao biti izbjegnut u poslednjoj stanici Bratonožići da je otpravnik zaustavio voz na ravni dio pruge ispred stanice ili da su mašinovođa i pomoćno osoblje postavili bar jednu zaustavnu papučicu ali još i na destine drugih aktivnosti i propusta pravila službe i primjenu pravila, propisa o bezbijednosti saobraćaja.
Da ne govorimo o tehničkoj, građevinskoj ne-ispravnosti pruge i voza ali i onim finansijskim sredstvima koja su morala biti a nisu uložena u vozna sredstva i prugu na relaciji Vlada-Ministarstvo saobraćajazeljeznica. Ovo su bila kratka podsjećanja na mali dio važnih propusta koje su napravili Vlada, ministarstvo saobraćaja i svi oni koji su bili na odogovornim ili radnim zadacima vezanim za putnički saobraćaj u zeljeznici Cg.
Dokazi koje smo naveli i na desetine drugih,uz propuste, zloupotrebe, korupciju itd itd nisu bili dovoljni za iole ozbiljnu optužnicu okrivljenih pa TUŽILAŠTVO traži od nas dodatne dokaze za počinjeni Zločin a na našu prestavku tužilaštvo odgovara NEMA INTERES DA OBNOVI SUDSKI POSTUPAK za slučaj Bioče. Bili su iskreni u svom odgovoru i jasno nam dali do znanja da u slučaju Bioče štite ubice i zločince. Zašto to govorimo, tužilaštvo je prikrivalo dokaze, iste su marginalizovali, odbacivali, krivce pustili da se brane sa slobode, mijenjali tužioce u sudskom procesu i postavili nekog na mjestu tužioca u sudskom postupku ko je ćutao kao što sada i svih 20 godina ćute SVE institucije ove zemlje. Apsurdno je da od nas traže nove dokaze a imaju ih na desetine, na kraju zar nije u opisu njihovog posla da u saradnji sa policijom urade uviđaj, prikupe dokaze i radnje, provjere odgovornosti,nadležnosti, pravila službe itd što je praksa i obaveza čak i za manje slučajeve a ne ovako težak ZLOČIN. NE NEMAJU INTERES, NISU IMALI TAD ALI NI SVIH 20 GODINA, njihov grijeh, neodgovornost, neznanje, strah, po našem mišljenju radi se o brutalnoj zloupotrebi službenog položaja i korupciji najvišeg nivoa TUŽILAŠTVA, SUDA, POLICIJE jer su slušali i izvršavali naređenja od Vesne Medenice, Zorana Pažina i Radula Kojovića koga se oni slušali i štitili sigurno je njima poznato. Trojka koja je kontrolisala sudski postupak, određivala i presuđivala o životu i smrti, o istini i laži, pravdi i nepravdi, bezakonju i zakonu, a imala je ogromnu podršku od državnih institucija koje su protivzakonito djelovale, pojedinačno i sistemski u prikrivanju BIOČKOG ZLOČINA čime su postali direktni saučesnici i krivci. Epilog sramotna sudska presuda, jedan krivac, minimalna kazna, ubice oslobođene a mi svi oštećeni porodice poginulih putnika i povrijeđeni putnici postali kolateralna šteta nerazjašnjenih okolnosti ali i nazamisliv protivpravni izostanak osude pravim krivcima.
20 godina između pravde i istine sa jedne strane i ZLOČINA sa druge strane stoji ogroman zid ćutanja i slepila. Pojedinačno se javi lažno i kratkotrajno razumijevanje, deklarativna podrška čak i sramotno sažaljenje koje nikada nismo tražili u našoj dostojanstvenoj borbi za istinu i pravdu, prava na ljudsko pravo ili bar donekle dostojanstven život. Razumijemo zašto ćute ubice, nalogodavci, korumpirano tužilaštvo i sud, ali čudi zašto ćute zakonodavna i izvršna vlast punih 20 godina u svim sazivima, zašto ćuti nevladin sektor, ugledni pravnici, profesori prava, istraživački novinari ZAŠTO ĆUTI CRNA GORE ZA ZLOČIN NA BIOČU. Iz tog razloga se pitamo, postoje li u ovoj zemlji institucije, organizacije, udrženja čak i kredibilni pojedinac koji može iskazati sud o Bioču. Zašto u Skupštini CG više od 10 mjeseci stoji inicijativa za pokretanje parlamentarne istrage za Biočki Zločin zar vama ljudski život vrijedi manje od boksa cigareta, od pronevjerenih stotinak evra ili od grama kokaina za koje se parlamentarna istraga odmah otvara.
Zašto ste nas stavili u „ IZOLOVANU LJUDSKU ENKLAVU“? Naše porodice ste zavili u crno, mnogi preživjeli putnici postali su teški invalidi i socijalni slučajevi, djeca su zaustavljena u programu obrazovanja od osnovnog do visokoškolskog, drugi su zaustavljeni u radnom i profesionalnom napredovanju a samim tim uskraćeni su za rešavanje životnih problema ali i rešenju stambenih pitanja, određeni broj ljudi je morao u privremenu penziju, ostali smo bez adekvatne socijalne i zdravstvene zaštite, ostali smo bez prava za istinu i pravdu, na kraju ste nas i pokrali načinom poravnanja štete povrijeđenih putnika i krađom humanitarne pomoći iako ste znali da se način života nas i naših porodica surovo promijenio. Ostali smo bez osnovnih ljudskih prava i sloboda dostojnog čovjeka, skučeni u prostoru enklave koja je ograđena nevidljivim zidom, ćutanjem, nebrigom i zaboravom. Zašto nas u to dodatno omalovažavate Vi koji treba da nas štitite, Vi koji treba da brinete o svojim građanima, Vi koji treba da branite Zakon, istinu, pravdu.
Na kraju u ovom Zločinu nisu ubijeni; SRBI, BOŠNJACI, CRNOGORCI, MUSLIMANI, ROMI nismo se dijelili ni tad ni sad, već građani Crne Gore iz tog razloga svi vi koji govorite o vladavini prava lažete da tako nešto postoji u CG, lažete da postoje Zakoni, lažete da postoje institucije, lažete da postoji demokratija, istina i pravda kada je u pitanju ZLOČIN NA BIOČU. Kakva je to zemlja koja ubija svoje građane a štiti ubice. NISU NAS POVRIJEDILE RIJEČI VEĆ TIŠINA GDJE SMO OČEKIVALI BAR MALO BRIGE I NIJE NAS UBILA ISTINA VEĆ SPOZNAJA DA SMO BILI SAMI U ONOME STO SMO ZVALI „MI“ …
NVO „VOZ NEPREBOLA“ BIOČE 2006
UPRAVNI ODBOR,
Predsjednik Goran Vojinović
Foto: Vikipedija
