Izjavu trenera Atletskog kluba „Rudar“ Budimira Jestrovića prenosimo u cjelosti:
Za svojih 39 godina rada u Atletskom klubu „Rudar“ neću biti skroman – ostvario sam odlične rezultate. Spisak je veliki da bih sada nabrajao sve, ali posebno moram pomenuti Slavišu Vraneša, prvog olimpijca iz Crne Gore sa ispunjenom normom, koji je nastupio u štafeti 4×400 metara na Olimpijskim igrama u Sidneju. Za odlazak u Sidnej tada je od grada nagrađen sa svega 300 maraka, što smatram sramotnim. Danas dobitnik Novembarske nagrade grada radi na gradskom stadionu i to, nažalost, najbolje oslikava stanje u sportu.
Danas se više polemiše o komisijama i izborima sportista nego o radu i rezultatima. Kao trener dužan sam da branim rad ,a ne nerad. U reprezentaciji Crne Gore obavljam funkciju nacionalnog trenera za sprint i štafete, što moji atletičari opravdavaju rezultatima, na koje sam izuzetno ponosan. Vodio sam ih na kampove Jugoslavije, Srbije i Crne Gore, Crne Gore, a radio sam i na pripremi štafete za Olimpijske igre u Sidneju. Zbog privatnih problema tada nisam otputovao i ostao sam u Pljevljima.
Ovom prilikom želim da pozdravim bivšeg predsjednika opštine Mirka Đačića, koji je ispunio obećanje i založio se za izgradnju tartan staze na kojoj danas treniraju naši atletičari – sve sami šampioni u svojim disciplinama: Džakovići, Ćuzovići, Kotlaja i ostali, kako pojedinačno, tako i ekipno.
U izboru za 2025. godinu, zahvaljujući komisiji, ti rezultati nisu prepoznati. U vašem reagovanju samo ste potvrdili ono što sam rekao. Nabrojani su nagrađeni atletičari, kao da su čašćeni nečim, a ne zbog rezultata. Da ne treba da vam se izvinimo što radimo, treniramo i imamo rezultate. Ne mogu da vjerujem da u tom izboru nema Gorana Cerovića, Stefana Džakovića, Nede Beljkaš, kao ni atletske ekipe „Rudar“. Za njih ne trebaju komisije, jer svi koji i malo poznaju sport u Pljevljima znaju kakve rezultate imaju.
Zahvaljujem se na izboru za trenera i svima koji su glasali za mene, međutim ostajem pri tome da nagradu neću uzeti. Kakav sam ja trener kad među nagrađenim nema onih koje treniram. Kako da me nagrade kada da u posljednje tri godine naša ekipa nijednom nije izabrana za najbolju seniorsku ekipu. Po njihovom tumačenju, atletika nije ekipni sport, a mi smo ekipni prvaci Crne Gore za 2023. i 2024. godinu u seniorskoj konkurenciji, dok smo 2025. bili drugi među seniorima i prvi u juniorskoj konkurenciji. Da smo izabrani za najbolju ekipu 2025. godine, ne bih se oglašavao. Umjesto toga, izabrana je rukometna ekipa koja je zauzela četvrto mjesto u Prvoj ligi Crne Gore. Nisam mogao da prećutim ovakve odluke.
Nije tačno da sam vršio pritisak na komisiju putem saopštenja i medija. Dan nakon što je izbor objavljen na Radio televiziji Pljevlja, uložio sam žalbu Sekretarijatu za sport, što se lako može provjeriti.
Ranije smo od komisija dobijali odgovore da, zbog naših dobrih rezultata, moraju da „poguraju“ i druge ekipe kako se sport u Pljevljima ne bi gasio. Tu se jasno vidi kako funkcionišu komisija i pravilnik o bodovanju. Prošle godine, kada je zasjedala komisija, pozvali su me telefonom da pitaju kako se boduje ekipno, a kako pojedinačno u atletici. Tada sam shvatio ko nam vodi sport i koliko se razumiju u bodovanje. Navodno, imali smo previše dobrih rezultata, pa su me jedva izbodovali.
Podsjećam i na 2020. godinu, kada sam izabran za najboljeg trenera, ali nisam primio priznanje. Razlog je bio to što te godine nisam imao najbolje rezultate, dok u prethodnoj, kada sam ih imao, nisam bio nagrađen. Tada sam saznao da nisu ni otvorili našu kovertu sa predlozima. Nakon pritiska, pokušali su da se iskupe, ali u pogrešnom trenutku.
Što se tiče sporta u Pljevljima, uslovi su sve bolji, a rezultati sve lošiji. Sve je druga liga, što je za mene nezamislivo. Atletski klub „Rudar“ će nastaviti da radi kao i do sada. Mi smo jedan od rijetkih klubova koji ne naplaćuje članarinu, ali zato naši takmičari dobijaju nagrade od kluba za rezultate. Ljetnje i zimske pripreme finansiramo takođe o trošku kluba, trudimo se da nikome ne budemo na teretu.
Kada je riječ o Stefanu Džakoviću, on je najbolji skakač u dalj u Crnoj Gori. Ove godine osvojio je seniorske i juniorske titule u skoku u dalj i troskoku, štafete 4×100 i 4×400 metara, štafeti 100, 200, 300 i 400 metara. Osvojio je Trofej Crne Gore, dva zlata i srebro na MOSI u Višegradu i dobio poziv za Olimpijske igre mladih u Senegalu. Po IAAF tabelama ima najjači rezultat u državi, ali nije nagrađen, jer navodno po pravilniku nije imao pravo na to, pošto ga nisam prijavio za najperspektivnijeg sportistu.
Pošto znam da izbor nije rađen ni po sadašnjem, nakaradnom pravilniku, pozivam komisiju da javno objavi pravilnik.
U svakom slučaju, ovo je odgovor na prigovor koji sam morao da iznesem. Ako birate najbolje, birajte rezultate. Ako bodujete najbolje, bodujte po rezultatima. Mi ćemo nastaviti da radimo i stvaramo šampione, ali nemojte računati na nas da naše rezultate pripisujete vašem radu i odnosu prema sportu i na taj način stičete poene, jer to nikada nećete moći. Za nas nije završena samo ova priča, već i učešće na MOSI dok ste vi tu i dok je na snazi pravilnik o bodovanju sportova,koji nekome odgovara . Lijepo ste nas nagradili zbog našeg truda da se borimo na stazi na blizu 40+ stepeni za ime grada. Takođe ne brinite za nas kada je u pitanju izbor sportiste godine jer mi više nećemo predlagati nikoga, bitno je da imamo rezultate. Svi ste vi prolazni, a sport ostaje – i u njemu se pamte samo šampioni.
