Povodom godišnjice zločina u Bukovici, Centar za građansko obrazovanje upozorava da ni nakon tri decenije niko nije pravosnažno odgovarao za etničko čišćenje, ubistva i torturu nad bošnjačko-muslimanskim stanovništvom ovog pljevaljskog kraja, što ostavlja dubok osjećaj nepravde i svjedoči o dugogodišnjem institucionalnom neuspjehu.
Centar za građansko obrazovanje (CGO) podsjeća da je Bukovica, seosko područje udaljeno oko 60 kilometara od Pljevalja, do početka devedesetih bila pretežno naseljena Bošnjacima i Muslimanima. U periodu od 1992. do 1995. godine, kako navode, u tom kraju sprovedeno je etničko čišćenje.
“Prema dostupnim i dokumentovanim podacima, raseljena su 24 sela, a oko 90 porodica sa približno 270 članova je protjerano ili izbjeglo. Ubijeno je šest civila, dvije osobe su izvršile samoubistvo zbog posljedica torture i zlostavljanja, 11 osoba je oteto i odvedeno u zatvor u Čajniče, dok je blizu 70 civila bilo izloženo fizičkoj torturi, uključujući teška zlostavljanja i silovanja. Zapaljeno je najmanje osam kuća, kao i džamija u selu Planjsko, a brojna domaćinstva su opljačkana i uništavana. Za ove zločine u Crnoj Gori niko nije pravosnažno osuđen”, saopštila je saradnica na programima u CGO Maja Marinović.
Ona dodaje da je jedini slučaj koji je dobio sudski epilog, ubistvo Džafera Đoga, kvalifikovan kao ubistvo iz niskih pobuda i nacionalne mržnje, a ne kao ratni zločin. Osuđeni Majoš Vrećo je kasnije amnestiran, dok je saučesnik Dragomir Krvavac oslobođen zbog neuračunljivosti.
“Zahtjev za pokretanje istrage Viši državni tužilac podnio je tek krajem 2007. godine Višem sudu u Bijelom Polju, a istraga je okončana 2010. godine. Optužnica za zločin protiv čovječnosti podignuta je protiv sedam osoba – pet pripadnika rezervnog sastava Vojske Jugoslavije i dva pripadnika rezervnog sastava Ministarstva unutrašnjih poslova Crne Gore. Zvanično obrazloženje njihovog prisustva u Bukovici bilo je čuvanje granice i potraga za skrivenim oružjem”, navela je ona.
Nakon višegodišnjeg postupka, svi optuženi su pravosnažno oslobođeni. Pitanje komandne odgovornosti i eventualnih nalogodavaca nikada nije bilo predmet istrage. Država Crna Gora je 2008. godine potpisala sudsku nagodbu i isplatila oko pet miliona eura odštete za 247 osoba koje se smatraju žrtvama ili članovima njihovih porodica, čime je, kako ocjenjuju u CGO-u, odgovornost praktično prebačena sa krivične na finansijsku ravan.
“Istovremeno je pokrenut projekat rekonstrukcije uništenih kuća i infrastrukture, ali se, uprkos uloženim sredstvima, vratio zanemarljiv broj porodica, što dodatno svjedoči o dubini posljedica koje su ovi zločini ostavili na lokalnu zajednicu”, navodi Marinović.
Tužilaštvo je razloge napuštanja bošnjačko-muslimanskog stanovništva opisalo kao rezultat sistematskog zlostavljanja, dok je odbrana tvrdila da je riječ o ekonomskim migracijama iz zabačenog stočarskog kraja, što, kako navodi u Marinović, demantuju brojna svjedočanstva. Sudska dokumentacija o ovim događajima integralno je predstavljena u publikaciji CGO-a „Proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori – Slučaj Bukovica“.
„CGO ocjenjuje da posljednje aktivnosti Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uključujući usvajanje Plana postupanja, ali i izmjene Zakonika o krivičnom postupku iz juna 2024. godine, kojima je omogućeno korišćenje dokaza prikupljenih pred Haškim tribunalom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom predstavljaju važan, iako zakašnjeli iskorak u odnosu na raniju institucionalnu pasivnost. Ostaje da se vidi da li je to izraz istinske posvećenosti pravdi ili samo pokušaj sticanja dodatnih poena na putu ka EU, s obzirom da je procesuiranje ratnih zločina dio završnih mjerila za Poglavlje 23. Treba imati u vidu i da protok vremena dodatno otežava sprovođenje pravde, jer ključni svjedoci i žrtve umiru, a sjećanja blijede“, kaže se u saopštenju.
Zločin u Bukovici, kao i druga stradanja tokom devedesetih, i dalje je, smatraju, nedovoljno prisutan u obrazovnom sistemu.
„Posljedice takvog pristupa vidljive su i u nivou znanja građana i građanki, ali i mladih o devedesetim: manje od polovine građanstva (49,7%) smatra da su se ratni zločini desili na teritoriji Crne Gore, a istraživanje među mladima pokazuje da 38,6% vjeruje da ih je bilo, od čega 42,5% zna za zločin u Bukovici. CGO podsjeća da vladavina prava podrazumijeva dosljedno i nepristrasno procesuiranje svih ratnih zločina, bez obzira na vremensku distancu ili politički kontekst. Efikasno utvrđivanje odgovornosti i njegovanje kulture sjećanja ostaju ključni preduslovi za jačanje povjerenja u institucije i izgradnju funkcionalnog demokratskog društva”, zaključila je Marinović.
