Uprava za zaštitu kulturnih dobara je u postupku revalorizacije, koji je stručna ocjena svojstava, osobenosti i značaja kulturnog dobra, radi provjere njegove kulturne vrijednosti, donijela Rješenje kojim se utvrđuje status nepokretnog kulturnog dobra Crkvi Manastira Arhanđela Mihaila u Đurđevića Tari.
Vrijeme nastanka manastira nije poznato, ali se pretpostavlja da je izgrađen prije nego što su Osmanlije osvojile ovo područje 1465. godine. Pouzdano se zna da je manastir obnovljen i popisan 1591. godine. Ta je saznanja sačuvao A. F. Giljferding, ruski konzul u Sarajevu, kada je 1857. obilazeći ovaj kraj prepisao sada izgubljeni natpis koji govori o igumanu Teodoru i obnovi zapustjele crkve. Pominje i da je crkvu živopisao Pop Strahinja iz Budimlje. U manastiru je radila prepisivačka škola. Pomenuti Giljferding je iz zapustjelog manastira 1857. uzeo veliki broj manastirskih knjiga, koje se nalaze u ruskoj nacionalnoj biblioteci u Sankt Petersburgu. Posljednji put manastir je stradao 1875. godine. Bio je u ruševnom stanju do 1995/96. godine, kada su sprovedena arheološka istraživanja. Manastirska crkva je obnovljena 2000. godine.
Crkva je jednobrodna sa polukružnom apsidom, građena od pritesanog kamena, sa vidljivim fazama zidanja. Glavna vrata na zapadnoj i bočna na podužnoj, južnoj fasadi, su lučnog završetka. Crkva ima dvovodni krov pokriven olovom, na kome se uzdiže kružna kamenom zidana kupola.
Crkva Manastira Arhanđela Mihaila u Đurđevića Tari ima status kulturnog dobra od lokalnog značaja.
