Crna Gora planira da do 2030. godine poveća udio obnovljivih izvora energije na 50 odsto, smanji emisije gasova sa efektom staklene bašte za 55 odsto u odnosu na 1990. i ograniči finalnu potrošnju energije na 0,73 Mtoe. Ipak, strateška procjena uticaja upozorava da bi produžen rad Termoelektrane Pljevlja i nedovoljno razrađen pravni okvir, posebno u sektoru saobraćaja, mogli dovesti u pitanje ostvarenje zacrtanih ciljeva. To su zaključci do kojih se došlo tokom izrade Izvještaja o strateškoj procjeni uticaja Nacionalnog energetskog i klimatskog plana (NEKP), a koji ukazuju da je pred Crnom Gorom izazovan period energetske tranzicije.
Prema nacrtu NEKP-a, do 2030. godine planirano je povećanje udjela obnovljivih izvora energije (OIE) na 50 odsto, smanjenje finalne potrošnje energije na 0,73 Mtoe, a primarne na 0,92 Mtoe, i smanjenje emisija GHG za 55 odsto u odnosu na 1990. godinu, što odgovara nivou od 2,42 MtCO₂eq.
Značenje skraćenica Mtoe i GHG
Mtoe je skraćenica za milion tona ekvivalentne nafte (eng. Million tonnes of oil equivalent). To je energetska jedinica koja predstavlja količinu energije koja se oslobodi sagorijevanjem milion tona sirove nafte, a koristi se za upoređivanje različitih izvora energije (ugalj, struja, gas) u jednu zajedničku mjernu jedinicu.
GHG emisija (engl. Greenhouse Gas) označava ispuštanje gasova sa efektom staklene bašte u atmosferu, koji apsorbuju toplotu i izazivaju globalno zagrijavanje. Glavni uzročnici su sagorijevanje fosilnih goriva, industrija i krčenje šuma, a obuhvataju metan, azotne okside i fluorisane gasove.
Šta se očekuje od energetskog plana?
Sprovođenje plana trebalo bi da dovede do smanjenja zagađenja vazduha, veću energetsku efikasnost, jačanje energetske sigurnosti i smanjenje zavisnosti od fosilnih goriva, uz direktno poboljšanje kvaliteta života građana.
“Predviđene mjere uključuju promociju električne mobilnosti, dekarbonizaciju industrije i unapređenje energetske efikasnosti, čime bi se Crna Gora dodatno uskladila sa evropskim klimatskim politikama i obavezama prema Energetskoj zajednici”, piše u dokumentu.
Termoelektrana Pljevlja – glavni izazov tranzicije
Analiza, ipak, pokazuje da postoji veliki rizik da ciljevi smanjenja emisija do 2030. neće biti u potpunosti ostvareni.
Jedan od glavnih razloga je zadržavanje značajnog udjela termoenergetskog sektora u proizvodnji struje. Kako je navedeno u nacrtu NEKP-a, Termoelektrana Pljevlja ostaće u funkciji do 2041. godine, uz postepeno smanjenje radnih sati nakon 2030.
“Iako će rekonstrukcija smanjiti emisije sumpor-dioksida, azotnih oksida i prašine, emisije CO₂ (ugljen dioksid) ostaju na istom nivou. Time se prolongira izlazak lignita iz energetskog miksa, što je u suprotnosti sa klimatskim ambicijama EU”, ističe se u dokumentu.
Izvještaj naglašava potrebu za detaljnim planom ubrzanog smanjenja zavisnosti od uglja, razvojem novih OIE kapaciteta, jačanjem infrastrukture za balansiranje sistema i pripremom pravedne tranzicije za Pljevlja.
Saobraćaj bez jasno definisanog pravnog okvira
Dodatni izazovi identifikovani su u sektoru saobraćaja. Iako NEKP predviđa snažnu promociju električne mobilnosti, alternativnih goriva i razvoj infrastrukture, Crna Gora i dalje nema sveobuhvatan i usklađen pravni okvir za infrastrukturu alternativnih goriva, uključujući punionice za električna vozila i infrastrukturu za vodonik.
“Bez tog regulatornog temelja, realizacija mjera biće otežana, a ispunjenje ciljeva dekarbonizacije u ovom sektoru ostaje pod velikom neizvjesnošću”, navodi se u izvještaju.
Rizici po biodiverzitet i zaštićena područja
Strateška procjena prepoznaje i potencijalno značajne negativne uticaje na životnu sredinu, posebno zbog izgradnje novih energetskih objekata.
Kao rizične zone izdvojeni su projekti hidroelektrana Komarnica, Perućica, Otilovići i Kruševo, kao i planirane lokacije za vjetroelektrane i trase elektroprenosne mreže.
Posebno se ističe konflikt između energetske tranzicije i zaštite prirode, naročito u osjetljivim područjima poput EMERALD zona. EMERALD zona (ili EMERALD mreža) je ekološka mreža područja od posebnog značaja za zaštitu divljih vrsta i njihovih staništa.
Upozorava se na mogućnost fragmentacije staništa, ugrožavanje migratornih koridora i trajni gubitak biodiverziteta.
“Preporučuje se sprovođenje detaljnih procjena uticaja na životnu sredinu, revitalizacija pogođenih ekosistema i jačanje prekogranične saradnje u zaštiti prirode”, napominje se u izvještaju.
Šta ako se NEKP ne sprovede?
Analiza postojećeg stanja pokazuje da bi neuspjeh realizacije NEKP-a imao ozbiljne posljedice.
“Bez mjera energetske efikasnosti, finalna potrošnja energije 2030. godine ostala bi na oko 0,82 Mtoe, znatno iznad planiranog nivoa. U sektoru saobraćaja, udio obnovljivih izvora ostao bi na svega sedam odsto, dok bi uz dodatne mjere mogao dostići 24 odsto”, ističe se u izvještaju.
Upozoreno je da bi izostanak reformi značio i nastavak visokog nivoa zagađenja vazduha, posebno u Pljevljima, gdje emisije iz Termoelektrane i individualnih ložišta predstavljaju ozbiljan zdravstveni rizik, naročito za djecu i starije.
Socijalna dimenzija – nedovoljno razrađena
Izvještaj konstatuje i da nacrt NEKP-a nedovoljno obrađuje socijalne i ekonomske aspekte pravedne tranzicije.
“Nedostaju detaljne analize ekonomskih posljedica zatvaranja TE Pljevlja, kao i konkretne mjere za socijalno zbrinjavanje radnika. Takođe, potrebno je uključivanje javnosti i lokalnih zajednica radi veće transparentnosti i prihvaćenosti reformi”, poručeno je u izvještaju.
Balans između razvoja i očuvanja prirode
Zaključuje se da NEKP-a predstavlja solidnu osnovu za energetsku tranziciju Crne Gore, ali zahtijeva dodatno usklađivanje sa evropskim regulativama i smjernicama Energetske zajednice.
“Bez otklanjanja identifikovanih nedostataka, posebno u vezi sa dugoročnim oslanjanjem na ugalj, zaštitom biodiverziteta i razradom socijalne dimenzije tranzicije, postoji realan rizik da ciljevi za 2030. godinu neće biti u potpunosti ostvareni, niti će država biti spremna za dugoročni cilj klimatske neutralnosti do 2050. godine”, zaključuje se u izvještaju.
Pred Crnom Gorom je, kako se navodi u izvještaju, zadatak da uspostavi ravnotežu između ekonomskog razvoja i očuvanja prirodnih resursa, jer energetska tranzicija nije samo tehničko, već i društveno pitanje od strateškog značaja.
Izvor: CdM
