Prošla je tačno godina od kada je trebalo implementirati nove medijske zakone. Kako teče taj process, što je novo zakonodavstvo donijelo, kako trenutno izgleda medijska scena u Crnoj Gori, koliki je, u društvu ozbiljnih previranja, dominicaje društvenih mreža i drugih digitalnih platformi sa kojih se plasiraju nedozvoljeni sadržaji, značaj lokalnih javnih emitera, u kom pravcu će se dalje funkcionisanje medija prilagođavati evropskoj praksi, razgovali smo za Radio Bar sa direktoricom Agencije za audiovizuelne medijske usluge, koja sprovodi nadzor nad primjenom Zakona, Sunčicom Bakić.
“Proces primjene Zakona je nešto usporeniji nego što je bilo za očekivati, ali mislim da se neki ključni elementi implementiraju. Ovim zakonima napravljen je pokušaj da se osigura nezavisnost medijskog posla od vlasnika, različitih centara moći i njihovog uticaja, prije svega, političkog. U Zakonu o audiovizuelnim medijskim uslugama regulisano je i pitanje lokalnih javnih emitera. Propisani su obavezni procenti sopstvene produkcije programskih sadržaja i niz drugih obavezujućih stvari, što je dosta obiman posao. Ne mogu da kažem da su sve obaveze ispunjene na vrijeme, kada je riječ o svim medijima, ali u ovom trenutku imamo definisane ključne pretpostavke. Značajna novina u Zakonu, jeste fiksno finansiranje lokalnih javnih emitera iz budžeta opština, što je bilo i najbolje rješenje na putu njihove objektivnosti i nezavisnosti. Međutim, desio se problem, odnosno tehnička greška u članu 49 koji to propisuje, i zbog kojeg lokalni javni emiteri u više opština nisu dobili odgovarajuća novčana sredstva iz budžeta, što predstavlja, u stvari, i najslabiju tačku Zakona o audiovizuelnim medijskim uslugama. Došlo je do previda, odnosno, greške u samo jednoj riječi. Stav i Agencije i Ministarstva kulture, koje je predlagač Zakona, jeste jasan. Odmah po uočavanju te greške, sve lokalne uprave su obaviještene i zatraženo je da uvaže preporuku i izdvoje iz budžeta sredstva na način kako je to bila namjera i suština ovog Zakona”, kazala je Bakić, koja je istakla da je Agencija svakom lokalnom javnom emiteru koji joj se obratio za pravno tumačenje, odgovorila pismeno koliki iznos im pripada.
“Još uvijek u pojedinim postoji i puno problema u vezi sa imenovanjem organa upravljanja – ko treba da bude član Savjeta, koji su kriterijumi za izbor članova tog organa, ali i direktora. Osnivač mora u svom osnivačkom aktu da ih predvidi u skladu sa Zakonom. Pozicija glavnog i odgovornog urednika je, takođe, Zakonom posebno zaštićena. Bakić je na pitanje zašto nije pokrenuta izmjena Zakona zbog tehničke greške, poput brojnih drugih koji su ekspresno mijenjani (nakon odluke Ustavnog suda da je član Zakona o unutrašnjoj trgovini kojim je uvedena neradna nedjelja neustavan, Skupština je odmah na vanrednoj sjednici pokrenula i usvojila njegovu izmjenu kojom je nedjelja i dalje neradna. Slično je bilo nakon Vladinog predloga izmjena Zakona o radu u dijelu određivanja porodiljskog odsustva – nakon reakcije javnosti, vrlo brzo su promijenjene sporne odredbe), kazala da je donošenje medijskih zakona uvijek posebno osjetljivo pitanje, a da su najnoviji usvojeni u sklopu IBAR-a i zahtjeva EU o potrebi brzog donošenja i usklađivanja.
“Veoma je važan kontekst u kojem su zakoni doneseni, a moram reći da situacija da se već prilikom prvih mjeseci primjene nekih zakona utvrdi da postoje problemi, nije neuobičajena. Ministarstvo je već formiralo Radnu grupu, koja radi na implementiranju Evropskog akta o slobodi medija, jer oblast medija, dodaću, jeste ona koja se mijenja najvećom brzinom i ne samo ovaj član, već i drugi, moraće da pretrpe izmjene, ali sada, u ovom trenutku to nije evropska agenda. U ovoj godini fokus je na brojnim pogavljima čije zatvaranje se očekuje, ali naglašavam da je u pitanju tehnička greška. Često ističem da ni prošli zakon nije bio loš, da smo imali volje da ga sprovodimo. Međutim, mi imamo taj manir, nažalost, i stalno pokušavamo da izigravamo suštinu i duh zakona, a često, ali kratkoročno, i uspijevamo. Uvijek se u praksi pokažu neki nedostaci i manjkavosti, kod svakog zakona, koje bi trebalo ispraviti u narednom periodu, ali ako postoji namjera da se ispoštuje duh zakona i njegova suština, ne bi se dešavali problemi o kojima sada pričamo”, podvukla je Bakić.
Nov način izbora glavnog i odgovornog urednika (do sada je direktor postavljao urednika, najčešće novinara sa dugogodišnjim iskustvom unutar medijske kuće, a po novom Zakonu glavnog i odgovornog urednika imenuje Savjet na osnovu javnog konkursa) smatra, da je napredniji i u svrhu dodatne nezavisnosti, jer u njegovom izboru učestvuju i novinari. Ali, ostaju norme u Zakonu, koje propisuju pet, odnosno deset godina radnog iskustva za direktora i glavnog i odgovornog urednika, dok bi Statutom medija ili osnivačkim aktom trebalo za urednika predvidjeti dodatne kriterijume. Da li je i tu ostavljen prostor za zloupotrebe, jer samo radno iskustvo, koje ne podrazumijeva medijski staž, može biti problematično.
“Kada je u pitanju radno iskustvo za veoma važne funkcije u medijima, jasno je da se kriterijumi moraju još jasnije propisati Zakonom, ali pojavio se problem sa određenim brojem malih opština, naročito na sjeveru, da se ne može naći kadar sa potrebnim iskustvom. Zato se tražio balans i kriterijum koji će odgovarati svima. Važno je i to da se upravljačka struktura u slučaju promjene vlasti, u medijima ne može mijenjati”, istakla je Bakić.
Odgovornost i obaveze javnih emitera su mnogo veće (proizvode raznovrsne i zahtjevne programske sadržaje (od informative, programa iz oblasti obrazovanja, kulture, sporta, posvećene NVO sektoru, OSI populaciji, poljoprivrde, turizma, sadržaje za djecu i mlade…) ali, one istovremeno ukazuju i na njihov zanačaj i neophodnost.
“Cijela grupa javnih emitera je veoma značajna, zato i postoje stalni pokušaji njihovog osnaživanja. To je prepoznato kod nas, ali i u evropskim državama. Na primjer, BBC ima veoma razvijenu mrežu lokalnih emitera, sa fokusom da dopru do mladih. To bi trebalo i kod nas da bude intencija. Žao mi je što političke strukture lokalne javne emitere, uglavnom, posmatraju kao medijski prostor za sopstvenu ličnu i političku promociju, a ne kao kredibilan izvor informacija, važnih i korisnih za građane i društvo. Novi Zakon nametnuo je još veće obaveze emiterima u pogledu sopstvene produkcije, tehničkog i kadrovskog unapređenja, ali ne da bi im se otežao položaj, već da bi još više osnažili njihovu ulogu. Kada nam trebaju kredibilne i istinite informacije, uvijek se okrećemo tradicionalnim medijima. Dovoljno je sjetiti se kovid krize“, kazala je Bakić, koja je posebno istakla, uprkos percepciji o njegovoj prevaziđenosti, značaj Radija kao medija.
“Radio se pokazao u svim istraživanjima, ne samo kod nas, kao veoma stabilan medij. U malim sredinama, na sjeveru naše države, čak i ne postoje komercijalni mediji (nemaju ekonomski interes), ali i u Podgorici i na primorju, komercijalni emiteri sve više program baziraju na muzičkim sadržajima, što nije pravi put Radija. Zato su lokalni javni emiteri veoma značajni za lokalnu zajednicu i pandan govoru mržnje i dezinformacijama, koje se šire sa društvenih mreža, pojedinih portala i medija. Crnogorski mediji, na sreću, nisu tabloidni, pokazuju značajan nivo etičke odgovornosti, iako ima prostora za unapređenje, posebno imajući u vidu da takvi nisu pojedini mediji iz regiona koji postoje i gledaju se kod nas”, decidna je Bakić.
Finansijsko opterećenje za lokalne javne emitere predstavlja plaćanje naknade PAM-u (NVO za zaštitu prava autora muzike Crne Gore ) koji je enormno povećao tarifu, i većinu lokalnih javnih emitera doveli u situaciju da ne mogu da je plaćaju. I u tom smislu reagovaće ULEM – Udruženje lokalnih javnih emitera. Postavlja se pitanje kako jedna NVO organizacija, u privatnom vlasništvu, može na taj način i u tolikom iznosu da “oporezuje” javne emitere i da li će se iko od nadležnih institucija oglasiti na vapaje lokalnih emitera.
“Zaštita autorskih prava i korišćenje autorskih djela nije u direktnoj nadležnosti Agencije, već naknade, definisane određenom tarifom, izdaje Ministarstvo ekonomskog razvoja. To je pitanje koje veoma opterećuje crnogorske medije, ali, moram naglasiti, da se one moraju plaćati, a u kolikom iznosu, to je već dilema koju bi trebalo rješavati na osnovu međusektorske saradnje, prvenstveno Ministarstva za kulturu i medije i Ministarstva za ekonomski razvoj”, poručila je Bakić, koja je odgovorila i na pitanje zašto se, u skladu sa Zakonom, značajna finansijska sredstva izdvajaju za privatne, komercijalne emitere, kada bi oni trebalo sami sebe da izdržavaju, odnosno obezbijede sopstveno finansijsko poslovanje.
“Oni to i čine, a ako mislite na Fond za pluralizam, iz kojeg se, to je tačno, daje značajna svota komercijalnim emiterima, razlog je specifičnost crnogorske medijske scene. Crna Gora je dio jednog šireg medijskog tržišta, koje obuhvata zajedničko jezičko područje, što znači da su naši građani u velikom broju konzumenti tih medijskih sadržaja, a nemamo zaštitni mehanizam kada je riječ o učešću stranog kapitala, stranih kompanija i vlasnika. Publika od 600. 000 stanovnika ne može da trpi toliki broj medija, a ako je naše medijsko tržište neefikasno, postavlja se pitanje zašto imamo veliki broj stranih medija. Nije potrebno veliko promišljanje da se razumije da oni ovdje nisu zbog profita, već uticaja razne vrste. To kreira javno mnjenje, a informacije koji nam pojedini takvi mediji plasiraju, nisu kredibilne. Fond za pluralizam upravo postoji kako bi komercijalni mediji dobili priliku da proizvode sadržaje koji odgovaraju našem prostoru i potrebama zajednice”, objasnila je Bakić, koja se osvrnula i na to kako vidi našu medijsku scenu u budućnosti.
“Naša medijska scena se i dalje mora unapređivati i prilagođavati evropskom zakonodavstvu, prije svega Evropskom aktu o slobodi medija (koji omogućava dalje jačanje položaja medija i novinara ) i Evropskom aktu o digitalnim uslugama (koji se tiče velikih platformi – pod kojima se podrazumijevaju i društvene mreže, kao i veliki pretraživači, i regulacije odnosa države i korisnika tih platformi). Sve to zahtijeva razradu u nacionalnom zakonodavstvu. Mediji u društvu imaju dvostruku ulogu – oni su refleksija društva, ali i snažno utiču na njega. Mediji i medijska zajednica kretaće se dalje na isti način kao i naše društvo, a ja sam uvjerena da je to ispravan pravac. Učlanjenje u EU donijeće i medijima evropske standarde, a sa druge strane stvoriti uslove da mediji mijenjaju svijest i društvo u pravom smjeru”, zaključila je direktorica Agencije za audiovizuelne medijske sadržaje, Sunčica Bakić.
Izvor: barinfo.me
