Potpredsjednik Vlade Momo Koprivica iznio je nove činjenice u vezi sa projektom vjetroelektrane Možura koji, kako je rekao, otvaraju ozbiljna pitanja o načinu na koji je tadašnja Vlada na čelu sa premijerom Đukanovićem upravljala ovim poslom.
Saopštenje prenosimo integralno:
„U februaru 2015. godine Vlada je stekla jasno ugovorno pravo da raskine ugovor za projekat vjetroelektrane Možura, jer investitor nije započeo izgradnju u roku predviđenim ugovorom, a to je rok od 2 mjeseca od dobijanja građevinske dozvole, koja je izdata 15. decembra 2014. godine.
U tom trenutku država je imala tri snažna instrumenta zaštite javnog interesa na raspolaganju: pravo na raskid ugovora, naplatu bankarske garancije od 1,5 miliona eura i mogućnost raspisivanja novog tendera, uz korišćenje već stečene dokumentacije, dozvola i tehničkih analiza. Međutim, tadašnja Vlada na čelu sa premijerom Đukanovićem nije iskoristila nijedan od tih mehanizama.
Umjesto toga, tadašnje Ministarstvo ekonomije angažovalo je advokatsku kancelariju Moravčević, Vojnović i partneri da pripremi pravno mišljenje o daljem postupanju države i da li da prenese projekat na zainteresovanu Enemaltu. Dokumentacija do koje smo došli pokazuje da ta advokatska kancelarija nije bila samo savjetnik države.
U isto vrijeme imala je i poslovni odnos upravo sa kompanijom Enemalta, državnom energetskom kompanijom Malte koja je kasnije postala vlasnik projekta Možura.
Još indikativnije, ta advokatska kancelarija je od Enemalte, sa potpisom izvršnog direktora Fredrika Azzopardija, dobila i specijalno punomoćje da je zastupa i u postupku preuzimanja i od kompanije Cifidex – kompanije preko koje je realizovana kontrola nad projektom.
Istovremeno, upravo ta kancelarija je Vladi i ministarstvu davala pravna mišljenja i tumačenja o prenosu koncesije i vlasništva nad projektom.
Drugim riječima, ista advokatska kancelarija je savjetovala državu da li i kako da odobri prenos projekta, dok je paralelno imala punomoćje da zastupa kompaniju koja taj projekat preuzima.
Prema dostupnim podacima, tokom 2018. godine kompanija Možura Wind Park, u vlasništvu Enemalte na koju je prenijet projekat a što je i savjetovala i preporučila ta kancelarija Vladi, isplatila je toj kancelariji oko 67 000 eura po osnovu šest faktura. Ove činjenice otvaraju ozbiljno pitanje sukoba interesa i integriteta pravnog savjetovanja koje je država tada dobila.
U slučaju Možura centralno pitanje nije šta su radile kompanije, već ko je u Vladi odlučio da država odustane od prava da raskine ugovor i naplati garanciju i zašto je za savjetovanje izabrala upravo advokatsku kancelariju koja je zastupala kompaniju koja će preuzeti taj projekat.
Izbor advokatske kancelarije koja je savjetovala državu da li da odobri prenos projekta, a istovremeno zastupala kompaniju koja preuzima projekat Možura, otvara ozbiljnu sumnju da je cijeli posao bio dio unaprijed pripremljenog aranžmana i da nije traženo objektivno mišljenje kao osnov za odlučivanje, već je pripreman teren koruptivne transakcije sa nesagledivim posledicama.
Odluke koje su tada donesene dovele su do toga da država od pozicije u kojoj je mogla raskinuti ugovor i naplatiti bankarsku garanciju dođe u situaciju da projekat završi u rukama drugih kompanija kroz niz transakcija u kojima su posrednici ostvarili višemilionske profite razvijajući koruptivne šeme.
Projekat Možura predmet je međunarodnih istraga i istraživanja hrabre malteške novinarke Daphne Caruane Galizije, koja je istraživala korupciju povezanu sa ovim poslom.
Ona je ubijena 2017. godine. Utoliko je jača naša obaveza da istina izađe na vidjelo do kraja.
Nakon svega izloženog postavljaju se ključna pitanja: ko je u Vladi odlučio da država odustane od svojih prava i zašto je izabran savjetnik koji radi za drugu stranu?
Ko se usudio da odustane od zaštite javnog interesa i naplate 1,5 miliona eura garancije?
Država je ovim poslom svjesno i umišljajno dovedena u nepovoljan položaj i zato govorimo o korupciji na najvišem nivou. To je direktna politička odgovornost tadašnjeg premijera Đukanovića i ministra Kavarića, a nadležni organi treba da utvrde i druge vidove odgovornosti.
Zbog svega navedenog, ova dokumentacija biće dostavljena nadležnim institucijama kako bi se utvrdile sve činjenice i eventualna odgovornost za odluke koje su dovele do štete po interes države, kao i da li je ugrožen javni interes koji upućuje na postojanje korupcije.
Građani Crne Gore imaju pravo da znaju kako su se donosile odluke o projektima vrijednim stotine miliona eura i da li je u tim procesima javni interes bio zaštićen ili pogažen“.
