Vijeće Apelacionog suda Crne Gore uvažilo je žalbe odbrane i preinačilo presudu Višeg suda na način što je optuženu Vesnu Medenicu oslobodilo od optužbe da je izvršila krivično djelo zloupotreba službenog položaja iz člana 416 stav 1 Krivičnog zakonika Crne Gore, jer nije dokazano da je izvršila krivično djelo za koje je optužena.
“Vijeće Apelacionog suda Crne Gore danas je, nakon završenog pretresa pred ovim sudom, javno objavilo odluku u postupku odlučivanja o žalbama Specijalnog državnog tužilaštva u Podgorici i branilaca optužene, izjavljenim protiv presude Višeg suda u Podgorici Ks 26/25 od 31.10.2025.godine”, navodi se u saopštenju.
Vijeće je prilikom javnog objavljivanja odluke dalo kratke razloge za istu i saopštilo: „Nakon neposredne ocjene svih izvedenih dokaza, pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud je zaključio da tokom postupka nije na nesumnjiv način dokazano da je okrivljena prekoračila granice svojih službenih ovlašćenja, niti da je propustila izvršenje službene dužnosti čije je preduzimanje bilo propisano zakonom i koje bi se nalazilo u okviru njenih ovlašćenja kao predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore”.
Sud je, kako se dodaje, posebno imao u vidu da odluku o privremenom udaljenju sudije od vršenja sudijske funkcije, u skladu sa važećim zakonskim rješenjima, donosi Sudski savjet kao kolektivni organ, a ne predsjednik Vrhovnog suda pojedinačno, zbog čega nije bilo moguće izvesti zaključak da je okrivljena svojim postupanjem odlučivala umjesto organa nadležnog za donošenje takve odluke.
“Takođe, sud nije našao dokazanim postojanje uzročno-posljedične veze između postupanja okrivljene i činjenice da Sudski savjet nije donio odluku o privremenom udaljenju sudije Milosava Zekića, imajući u vidu da je saznanje o vođenju krivičnog postupka protiv imenovanog istovremeno bilo dostavljeno i Sudskom savjetu Crne Gore kao državnom organu koji je bio nadležan da o tom pitanju odlučuje”, ističu.
Apelacioni sud je ocijenio da sadržina službene zabilješke unesene na omotu spisa Vrhovnog suda ne predstavlja službenu odluku u pravnom smislu, niti akt kojim se odlučuje o pravima, obavezama ili odgovornostima bilo koje osobe, već internu konstataciju bez pravnog dejstva prema Sudskom savjetu ili drugim organima.
Naime, kako su zaključili, ovaj sud je ocjenom istih dokaza na kojima je prvostepeni sud temeljio činjenično stanje, iste samo drugačije ocijenio odnosno preocijenio, što znači da u postupku pred ovim sudom nije utvrdjeno drugačije činjenično stanje od onog koje je utvrdio prvostepeni sud, a na osnovu dokaza provedenih na pretresu pred ovim sudom kao drugostepenim, nije utvrđena nijedna odlučna činjenica koja bi upućivala na drugačije činjenično stanje.
Presuda je pravosnažna danom donošenja.
