Oduzimanje imovine ne može biti dodatna kazna za pravosnažno osuđenu osobu koja je izbjegla izdržavanje zatvorske kazne, ukoliko ne postoji veza između te imovine i krivičnog djela. To je suština odgovora Vlade na predlog NVO Akcija za socijalnu pravdu, podnijet tokom javne rasprave o izmjenama Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.
Poslanici crnogorskog parlamenta raspravljaće 24. avgusta o Predlogu zakona o oduzimanju imovine stečene kriminalom djelatnošću. Vlada Crne Gore predala je Skupštini Predlog zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću, kojim se uvodi snažniji mehanizam za praćenje, identifikovanje i oduzimanje imovine za koju postoji sumnja da potiče iz kriminala. Takozvani „antimafija“ zakon utvrđen je na sjednici Vlade 8. avgusta.
Zakon predviđa da osnovana sumnja da je imovinska korist stečena kriminalnom djelatnošću postoji kada je imovina učinioca u očiglednoj nesrazmjeri sa njegovim zakonitim prihodima.
NVO Akcija za socijalnu pravdu navela je u svojim primjedbama da postoji potreba da zakon o oduzimanju imovine obuhvati i lica koja su pravnosnažno osuđena na kaznu zatvora, ali su bjekstvom izbjegla njeno izvršenje i nastupila je zastarjelost izdržavanja kazne.
„Cilj je spriječiti da takva lica, iako slobodna, i dalje zadrže imovinu, bez obzira da li je stečena legalno ili nelegalno. Naglašava se da bi represivna mjera oduzimanja imovine u ovakvim slučajevima omogućila minimum pravednosti, djelovala odvraćajuće i doprinijela ostvarivanju pravde prema licima koja su izbjegla kaznu zatvora“, rekli su iz ove NVO.
Takav predlog, međutim, nije prihvaćen od Vlade.
U Vladinom obrazloženju navodi se da zakon uređuje isključivo uslove i postupak oduzimanja imovinske koristi koja potiče iz krivičnog djela. Zbog toga se, kako se objašnjava, zakon ne može proširiti na zakonito stečenu imovinu samo zbog statusa njenog vlasnika.
Vlada je zato odbila predlog da se posebno uredi mogućnost oduzimanja imovine osobama koje su pravosnažno osuđene na zatvor, ali su bjekstvom izbjegle njegovo izvršenje, nakon čega je nastupila zastarjelost izvršenja kazne.
Akcija za socijalnu pravdu predložila je da se upravo takva situacija posebno uredi zakonom. Njihov stav je da činjenica da je neko izbjegao zatvorsku kaznu ne bi trebalo da znači da može zadržati imovinu, bez obzira na njeno porijeklo.
Predložili su razradu posebnog postupka za oduzimanje imovine u tim slučajevima, uz mogućnost retroaktivnog dejstva u javnom interesu.
Vlada, međutim, smatra da bi takvo rješenje promijenilo samu prirodu instituta oduzimanja imovinske koristi.
Prema obrazloženju, oduzimanje imovine u tom slučaju ne bi bilo zasnovano na vezi između konkretne imovinske koristi i kriminalne djelatnosti, već bi predstavljalo dodatnu sankciju zato što se osuđeno lice nije javilo na izvršenje zatvorske kazne.
Takvo rješenje, navodi se, moglo bi otvoriti pitanje zaštite prava na imovinu, jer bi država zadirala i u zakonito stečenu imovinu bez utvrđene materijalnopravne veze sa krivičnim djelom.
Upravo na toj razlici počiva odgovor Vlade.
Važeći zakon, kako se navodi u obrazloženju, ne uređuje imovinski status osuđenih osoba niti omogućava oduzimanje njihove imovine samo zato što su osuđene za krivično djelo. Predmet zakona je imovinska korist koja je neposredno ili posredno proistekla iz krivičnog djela.
Zato bi, prema stavu Vlade, proširenje zakona na zakonito stečenu imovinu osoba koje su pobjegle od izvršenja zatvorske kazne značilo udaljavanje od svrhe samog zakona.
Dodatni problem Vlada vidi u tome što nejavljanje na izvršenje zatvorske kazne samo po sebi nije posebno krivično djelo. Riječ je o pitanju izvršenja krivične sankcije, koje je uređeno posebnim Zakonom o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti.
Uvođenje oduzimanja imovine zbog izbjegavanja izdržavanja kazne zato bi, prema Vladinom tumačenju, faktički značilo uvođenje nove represivne mjere, za koju ne postoji jasna materijalnopravna osnova.
Predlog Akcije za socijalnu pravdu otvorio je, međutim, pitanje šta država može da uradi u situaciji kada je neko pravosnažno osuđen, izbjegne zatvor, a potom nastupi zastarjelost izvršenja kazne.
Ta NVO smatra da bi u takvim slučajevima trebalo pronaći pravni mehanizam koji bi spriječio da osoba koja je izbjegla pravdu zadrži imovinu, ukoliko za to postoje osnovi, i predlaže da se takvo pitanje, ako nije moguće urediti ovim zakonom, razmotri kroz drugi propis, poput Zakonika o krivičnom postupku.
Vlada taj predlog nije prihvatila u okviru izmjena Zakona o oduzimanju imovinske koristi stečene kriminalnom djelatnošću.
„Važno je napomenuti da nejavljanje na izvršenje kazne zatvora samo po sebi nije propisano kao posebno krivično djelo, već predstavlja pitanje izvršenja krivične sankcije koje je uređeno posebnim Zakonom o izvršenju kazni zatvora, novčane kazne i mjera bezbjednosti, pa bi uvođenje posebnog instituta oduzimanja imovine zbog izbjegavanja izdržavanja kazne značilo faktičko uvođenje nove represivne mjere bez jasne materijalnopravne osnove“, saopštili su iz Vlade.
Izvor: RTCG
