Na trgu između crkava u starom gradu Budve otvoren je deseti, jubilarni festival ,,Ćirilicom“. Tokom naredne tri sedmice, festival će kroz književnost, pozorište, muziku, operu, likovnu umjetnost ponuditi jedno od najobuhvatnijih izdanja do sad kažu organizatori. Sa otvaranja je poručeno da je ,,Ćirilicom“ festival na kojem se susreću pamćenje i nove ideje, uvijek otvoren prema različitim kulturama, različitim pogledima i umetničkim izrazima.
Na otvaranju su govorili predsjednik Opštine Budva Nikola Jovanović, mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije, urednica festivala Mila Baljević i direktor i glavni urednik festivala Radomir Uljarević. Program ovogodišnjeg festivala počeo je promocijom knjige “Ćirilo i Metodije, who are you”, Jordana Plevneša, dok je u crkvi Santa Maria in Punta otvorena izložba „I bi slovo“ umjetnika Milivoja Babovića.
„Ovim sveštenim pismom pisane su najljepše slovenske svete knjige, među njima i Miroslavljevo Jevanđelje koje je upisano u Uneskov registar Pamćenje svijeta kao kulturno dobro od izuzetnog značaja za cijelo čovječanstvo. Ćirilica objedinjava ličnosti koji su svojim stvaralaštvom obilježile vremena duhovnog procvata njenih naroda, kao što su kod Srba Sveti Sava i Njegoš ili kod Rusa Jaroslav Mudri i Dostojevski“, kazao je Joanikije.
Mitropolit je kazao da ćirilica nije samo pismo prebogate srpske književnosti već otkriva i dugu neprekidnu putanju pravne nauke.
„Posebno smo ponosni što je srpski živopis, koji se jasno prepoznaje u vrhovima svjetske sakralne umjetnosti, obilježen ćirilicom, što su ćirilični i naši prelijepi hramovi od kojih su najpoznatiji na Uneskovoj listi svjetske kulturne baštine. Ćirilica je na zalasku Carstva Nemanjića ostala srpskom rodu kao jedina zastava slave i slobode, koju na Cetinju pod Orlovim Kršem hrabro podiže gospodar Đurđe Crnojević osnivanjem prve srpske ćirilične štamparije. Njena pismena zablistaše u gizdavoj Veneciji odkuda svojom duhovnom svjetlošću obasjaše sve srpske zemlje trudom i iždivenijem znamenitog srpskog štampara Božidara Vukovića Podgoričanina. U vrijeme zloglasnog turskog ropstva, ovim pismom se hrabriše i tješiše sveštenoslužitelji i monasi, po srpskim manastirima, učeći ćirilici svoja duhovna čeda, da bi se naučila hraniti se i krijepiti slovom istine i svakom riječju koja izlazi iz usta Božijih. (Mt. 4,4)“, kazao je mitropolit.
Istakao je da je ćirilica je za nepunih 12. vjekova svog postojanja imala svoj razvoj, svoja povremena stradanja i stagniranja, zabranjivana i gonjena, bombardovana i spaljivana, ali je doživljavala nove procvate, obnove i prosvetljenja.
„Uza sve nauke i vještine, znanja i vrline, kojima nas je ćirilica vjekovima učila, naučila nas je da nikada ne budemo isključivi prema drugim azbukama, naročito ne prema latinici. Otkriva se da njegovati ćirilicu, kod Srba, između ostalog, znači, osposobljavati se za poštovanje i prihvatanje istinskih duhovnih i kulturnih vrijednosti koje su iznjedrili drugi narodi. Ovdje se potvrđuje narodna mudrost: ko ne voli i ne čuva svoje neće umjeti ni tuđe čuvati ni poštovati. Kroz vrijeme potvrdila nam se još jedna istina: koliko god smo čuvali srpsku ćirilicu još više je ona čuvala nas“, kazao je on.
„Diveći se velikom pregalaštvu i trudu glavnih nosilaca monumentalnog Festivala ćirilicom, pjesnika Radomira Uljarevića i vrijednog kulturnog djelatnika Mile Baljević, blagosiljajući njihov trud, i svih onih koji su im pomagali da se ova već tradicionalna kulturna manifestacija održi i razvije, najsrdačnije čestitam njenim organizatorima desetogodišnji jubilej, sa željom da postignu puni uspjeh i još energičnije nastave svoj plodonosni rad“, zaključio je mitropolit.
Izvor i foto: RTCG
