Dugoročno u Crnoj Gori najvažnije pitanje neće biti koliko Crna Gora ima domova za stare, već da li je izgradila sistem koji omogućava čovjeku da dostojanstveno stari, bez potpune zavisnosti od toga ima li djecu, gdje mu djeca žive i koliko porodica može finansijski i vremenski da podnese teret njege, ocijenio je u izjavi za „Dan“ demograf Miroslav Doderović.
Povodom Međunarodnog dana starijih osoba, iz Crvenog krsta Crne Gore „Danu“ su saopštili da su građani pozne dobi, osim siromaštva i otežanog pristupa uslugama, suočeni i sa usamljenošću i socijalnom izolacijom.
Svaki šesti stanovnik Crne Gore ima preko 65 godina i naša država je suočena sa demografskim starenjem, a to pitanje, po riječima Miroslava Doderovića, nije samo demografsko, već proces koji će imati široke ekonomske, socijalne i institucionalne posljedice. Nastavak takog trenda, kako upozorava, jednu od najvažnijih posljedica imaće u vidu pritiska na penzioni i zdravstveni sistem.
– Međutim, problem nije samo finansijski. Sa demografskog stanovišta, starenje društva mijenja i porodične odnose i raspodjelu brige. U Crnoj Gori se veliki dio njege starijih i dalje oslanja na porodicu, posebno na žene. Ako mladi istovremeno odlaze u druge gradove ili inostranstvo, raste broj starijih osoba koje žive same ili zavise od manjeg broja članova porodice. To može dovesti do veće usamljenosti, socijalne izolacije i potrebe za institucionalnom podrškom, koju sistem danas nema dovoljno razvijenu – rekao je Doderović za „Dan“, ukazujući i na uticaj starenja stanovništva na tržište rada.
Poseban problem, kako je naglasio, predstavlja prostorna neravnomjernost starenja.
– Manje opštine, ruralna i sjeverna područja mogu stariti mnogo brže od Podgorice i Primorja. Posljedica toga nije samo manji broj stanovnika, već i gašenje škola, slabija dostupnost zdravstvenih usluga, smanjenje javnog prevoza, trgovine i drugih sadržaja. Tako se stvara začarani krug: manje stanovnika znači manje usluga, a manje usluga dodatno podstiče odlazak preostalih mladih – ukazao je on.
Naglašava da bi bilo pogrešno starenje stanovništva predstavljati kao problem zato što ima „previše starih ljudi“, te da problem nije duži životni vijek, već nepovoljan odnos između generacija i nedovoljno prilagođene institucije.
– Važno je izbjeći shvatanje starijih ljudi isključivo kao tereta za budžet. Senectus honorata est, si se ipsa defendit – Starost je časna ako sama sebe brani. Takva perspektiva zanemaruje njihov rad, iskustvo, porodičnu i društvenu ulogu. Politika starenja zato treba da uključuje i aktivno starenje: mogućnosti za društveno učešće, volontiranje, cjeloživotno obrazovanje, kulturne aktivnosti i, za one koji to žele i mogu, fleksibilnije učešće na tržištu rada – ističe Doderović.
Iz CKCG su „Danu“ kazali da kroz svakodnevni rad sa starijim osobama, koji decenijama unazad sprovode u urbanom i ruralnom području, primjećuju da njihovi problemi nijesu samo materijalne prirode.
– Siromaštvo i otežan pristup pojedinim uslugama svakako jesu veliki izazovi, posebno u manje razvijenim i ruralnim sredinama, ali ono što nas posebno zabrinjava jeste usamljenost i socijalna izolacija starijih ljudi. Dio naših korisnika živi sam, bez neposredne podrške porodice, a sa godinama se smanjuju njihove mogućnosti da samostalno obavljaju svakodnevne obaveze, odlaze u nabavku, do ljekara ili jednostavno da održavaju socijalne kontakte. Zato su usluge koje dolaze direktno do korisnika izuzetno važne – naglasili su iz CKCG.
Ukazuju da će veliki izazov u narednom periodu biti da se obezbijedi da postojeće usluge podrške budu održive i jednako dostupne u svim djelovima Crne Gore, bez obzira na to da li starija osoba živi u razvijenijoj opštini, na sjeveru zemlje ili u udaljenom seoskom području.
– Starenje stanovništva zahtijeva da o ovome razmišljamo dugoročno i da podršku starijima posmatramo kao pitanje koje zahtijeva odgovor cijelog društva – poručuju iz Crvenog krsta.
Ukazujući na važnost usluge „Pomoć u kući“ koju trenutno obezbjeđuju za 1.340 starijih građana, uz angažovanje 134 gerontodomaćice u 16 lokalnih sredina, iz CKCG su istakli potrebu da se i nakon promjene modela finansiranja ove usluge obezbijedi njen kontinuitet. Osim svakodnevne podrške u održavanju domaćinstva, higijene, nabavci namirnica i osnovnih životnih potrepština, plaćanju računa, pri odlasku kod ljekara, iz CKCG ukazuju na još jednu, možda i važniju, dimenziju ove usluge.
– Za osobu koja živi sama, gerontodomaćica je vrlo često jedna od rijetkih osoba koja redovno pokuca na njena vrata. Ona razgovara sa korisnikom, provjeri kako je, primijeti ako mu je potrebna dodatna pomoć i pruža mu osjećaj sigurnosti da nije potpuno sam – upozoravaju iz CKCG
Podrška oslonjena na porodicu
Iako Crna Gora ima razvijene određene oblike podrške starijim osobama, po mišljenju Miroslava Doderovića, još uvijek ne možemo govoriti o dovoljno razvijenom, ravnomjerno dostupnom i dugoročno održivom sistemu koji odgovara tempu starenja stanovništva.
– Postoje institucionalni smještaj, materijalna davanja, zdravstvena zaštita i određene usluge u zajednici, ali je podrška i dalje u znatnoj mjeri oslonjena na porodicu i razlikuje se u zavisnosti od mjesta stanovanja i dostupnosti lokalnih servisa – kazao je Doderović.
Smatra da bi trebalo razvijati mrežu pomoći i njege u kući, dnevnih centara, patronažnih i gerontoloških službi, mobilnih zdravstveno-socijalnih timova, dostave hrane, prevoza i drugih usluga u zajednici.
– Važna mjera je podrška porodicama koje brinu o starijima, kroz fleksibilnije radno vrijeme, povremenu zamjensku njegu i druge oblike pomoći njegovateljima – ističe Doderović.
Izvor: Dan
