Teška mehanizacija, krajem jeseni 2020. godine prolazila je kroz Potrlicu. Mještani se nakon par dana, pošto je to postala svakodnevna slika u ovom dijelu grada, počeli raspitivati kuda idu kamioni, jer iza naselja nema ništa, osim napuštenog rudokopa.
A onda od usta do usta poteče priča, poče se odmotavati klupko. Namjerili praviti asfaltnu bazu. Ko, po čijem odobrenju, što baš tu… mnogo pitanja ne samo za Potrličane, nego za sve Pljevljake.
Kada ekološki osvješćeni građani podignu svoj glas, proradi razum i ne prepusti se drugima da im pričaju šta je za njih najbolje, onda se sve sazna i dobije drugu dimenziju.
Tako aktivisti iz Potrlice saznaše da je Štrabag, odnosno Crnagoraput uz prećutnu saglasnost opštine Pljevlja i Rudnika uglja, koji ustupi zemljište na korišćenje, namjeravaju praviti postrojenje za asfalt. Bijaše to kap na vrelo ulje. Niz pitanja…što baš tu, u naselju, koje je inače na ivici rudokopa, naselju koje ima više od 150 kuća i oko 500 stanovnika. Naselju koje je u podnožju gradske deponije komunalnog otpada i Jagnjila, deponije laporca.

O sveukupnoj zagađenosti Pljevalja i crnim ekološkim tačkama u opštini u ovoj priči nećemo davati prostora.
Pažnju ćemo usmjeriti na građanski aktivizam i svijest ljudi, kako da zastupaju svoje interese. Ovdje je životni interes, pravo na zdravu životnu sredinu, što garantuje i Ustav Crne Gore u članu 23.
Svako ima pravo na zdravu životnu sredinu.
Svako ima pravo na blagovremeno i potpuno obavještavanje o stanju životne sredine, na mogućnost uticaja prilikom odlučivanja o pitanjima od značaja za životnu sredinu i na pravnu zaštitu ovih prava.
Svako je, a posebno država, obavezan da čuva i unapređuje životnu sredinu.
Potrličanin Mile Đurović je prvi podigao glas protiv ovog projekta, upoznao javnost, medije i nevladin sektor kroz javni apel – Potrličani više nemaju kuda, u kome kaže:
“Neshvatljivo je to da višedecenijski zagađivač životne sredine Rudnik uglja Pljevlja dovodi na svoje zemljište po osnovu ugovora o zakupu još jednog zagađivača, što je zaista za nevjerovati. Mi stanovnici Potrlice, naročito starosjedeoci, ne možemo da shvatimo ovaj potez poslovodstva Rudnika. Putem ekspropijacije uzeta nam je zemlja, ne našom voljom, uglavnom po niskim cijenama, što je donekle priznao kasnije i Zakon o restituciji. Većina od nas je ekonomski osiromašena, a niko se nije ni osvrnuo. Zar nam je ovo nagrada za višedecenijsko trpljenje višestrukog zagađenja od Rudnika. Javno pitam gospodina Popadića, izvršnog direktora ove kompanije, ko je potpisao ugovor o zakupu sa “Crnagoraputom”, jeste li Vi to aminovali? Sva naredna dešavanja posledica su ovog ekološki i ljudski, najblaže rečeno neodgovornog poteza. Posledice za ionako devastiranu životnu sredinu i zdravlje ljudi su nesagledive ako se ovaj ekološki poguban projekat ostvari. Pobognu za zdravlje djece, kao i svih nas nije najveći javni interes.

Pozivam i nadležne u opštini Pljevlja da se aktivno uključe u rješavanje ovog problema. Vjerujem da će biti na strani ekologije i zdravlja stanovnika Potrlice i Pljevalja. Nadam se da se neće anulirati šestogodišnji napori da se smanji aero zagađenje kroz subvencionisanje peleta sugrađanima, saopštio je Đurović u javnom apelu.
Građanske aktiviste Potrlice podržala je i Nevladina organizacija “Breznica” a predsjednik Milorad Mitrović je između ostalog kazao da bi izgradnja asflatne baze bila još jedna ekološka bombe za sve u Pljevljima, a pogotovo za one koji žive na na obodu kopa „Potrlica“
–Posledice bi bile nesagledive za zdravlje građana, koji će biti izloženi kancerogenima iz asfaltne baze „Crnagoraputa“.Uz prašinu sa transportnog sistema Rudnika uglja, količina šetenih čestica bila bi opasna po zdravlje ljudi. Na google maps je prikazana lokacija tog budućeg monstruma za životnu sredinu u Pljevljima.
Podgorička firma Paning uradila je i Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu. Na javnoj raspravi, održanoj početkom septembra učesnici su imali niz primjedbi i sugestija, koje je obrađivaač trebao analizirati uvrstiti u revidovani eleborat. Obrađivač se više nije oglasio sa inoviranim elaboratom.
Kako nam je rekao predsjednik Mjesne zajednice Golubinja Vaso Knežević “nezvanično se odustalo od izgradnje asfaltne baze u Potrlici. Zvanično nemamo nikakvu potvrdu ali zbog dalje neaktivnosti na lokaciji i neoglašavanja obrađivača elaborata, logično je da se stalo sa ovom investicijom”, kaže Knežević.
Dakle, građanski aktivizam je urodio plodom. Izgleda da je Štrabag postrojenje za asfalt planirao montirati “ćutke” pa ako prođe, prođe. Međutim, glas javnosti je spriječio taj pogubni projekat za zdravlje Pljevljaka i životnu sredinu.
Poruka je jasna – ukoliko ne brinemo sami o sobi drugi to svakoke neće.








